„Kinezi koriste dvije riječi za riječ kriza: wei = rizik, opasnost i ji = prilika, mogućnost. Upravo to možda najslikovitije objašnjava zašto ćete od psihologa često čuti rečenicu: Kriza je šansa. Kriza je prilika da iz nje izađemo bolji i snažniji nego što smo bili. Kao ljudi solidarniji, kao obitelj povezaniji, kao djeca sigurniji u sebe i s nekim novim vještinama za nošenje s nedaćama i teškim trenucima u životu. Kriza nam pomaže odrastati.“ (L.Arambašić)

U situaciji u kojoj smo se našli, potrebno je  razgovarati s djecom svih uzrasta. I s malenima i onima većima. Unutar obitelji razgovarajte i pružite djeci informacije te odgovarajte na njihova postavljena pitanja. U obitelji se osjećaju najsigurnije. Ostanete mirni, vaše će dijete shvatiti da nam događaji poput ovog mogu unijeti nemir u život, ali da iz loših iskustava također možemo puno naučiti i zajedno jačati.

Potrebno im je  objasniti zašto pojačano pazimo na pranje ruku. Nemojte samo nametnuti pravila bez objašnjenja. Postoji virus koji se zove COVID-19, brzo se širi zbog čega pokušavamo sve što možemo da ga u tome spriječimo. Kako znamo da se širi preko ruku, kašljanja i kihanja potrebno je posebno paziti na pranje ruku i način na koji kašljemo i kišemo. Potrebno je prati ruke dok otpjevaš svoju pjesmicu.

Mlađoj djeci potrebno je praktično pokazati pranje ruku i dočarati im kako se kapljice šire.

Pred djecom se nemojte praviti da niste zabrinuti i umanjivati problem. Djeca jako dobro znaju prepoznati vaš strah i paniku jer je to jedan od njihovih osnovnih bioloških mehanizama preživljavanja. Važno je razgovarati o osjećajima, a ne ih prikrivati. Prikrivanjem i umanjenjem  osjećaja  djeca će znati  da nešto nije u redu, ali ne će znati  što to ne valja. To može dovesti do straha i fantazija, pogotovo kod  mlađe djece. Isto tako, pokazujući pred djecom vlastite osjećaje  učite ih kako se  izražavaju osjećaji i kako se nositi s njima,  naročito kao se nositi s neugodnim osjećajima. Ako ste sami u panici, pokušajte se smiriti ili neka netko drugi u obitelji razgovara s djetetom, jer samo tako možete pomoći djetetu.

Slobodno recite djeci da ste zabrinuti, ali isto tako i da upravo zbog toga radite sve što možete kako bi zaštitili sebe, njih i bližnje. Naglasite im potrebu higijene, smanjenje društvenih kontakata, izbjegavanje javnih zatvorenih prostora te zadržavanje u kući. Naglasite im što znači odgovorno ponašanje.

Pazite na razgovore koje vodite  s odraslima unutar obitelji. Budite  iskreni i vjerodostojni, nemojte ih zbunjivati kontradiktornim informacijama ili ih neprestano izlagati zabrinjavajućim vijestima s TV ekrana. Umjesto toga, razgovarajte o bakterijama, o tome zašto se i kako ljudi razbolijevaju, o onome što možemo učiniti da ostanemo zdravi, prije svega o važnosti temeljitog pranja ruku. Djeca  se moraju osjećati sigurno u vlastitom domu.

Većoj djeci možete ponuditi više informacija o epidemiji: što je, kako se širi i kako ju je moguće prevenirati. Ali, držite ih podalje od priča o  umiranju, naglasite kako zajednica čini sve da bi ostali sigurni i zaštićeni.

Vaša djeca već su vidjeli ljude na ulici s maskama za lice. Nemojte od toga raditi problem, objasnite im da masku nose jer osobno smatraju da je to najsigurniji način da ostanu zdravi.

Djeca trebaju znati da su im roditelji uvijek na raspolaganju za razgovor.  Možda ćete smatrati da dijete postavlja previše pitanja i da se ne bi trebalo baviti temom koronavirusa, no to mu zasigurno pomaže izgraditi osjećaj sigurnosti te potvrditi spoznaju da ste baš vi, njihovi roditelji, sigurna zona u kojoj će uvijek naći utočište.

Ukratko:

• Uživajte u omiljenim  aktivnostima (igri, razgovorima, glazbi, smijehu, čitanju, vježbanju)
• Dogovorite kako će izgledati dani kada ne idu u školu i koje su im obaveze
• Izbjegavajte stalnu izloženost medijskim sadržajima (ograničite na dva do tri puta dnevno), izbjegavajte TV i radio kao stalnu zvučnu kulisu u prostoru u kojem boravite jer to su sadržaji koje će neminovno čuti djeca.

Fokusirate se na ovdje i sada, čak i ako razmišljate o “što ako”. 

I zapamtite: Svako nenormalno ponašanje u nenormalnoj situaciji je normalno!

Literatura:

Arambašić, L. (2012.) Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja, Naklada Slap, Jastrebarsko

https://www.zgpd.hr/

Nada Kegalj