„ Bili smo privilegirani što smo Zoricu Rendić, učiteljicu RN-e, imali za razrednicu “, kažu njeni učenici i njihovi roditelji.
Prvo što ih je naučila u prvom razredu bile su čarobne riječi: hvala, molim, oprostite!
No, ono što mnogi ne znaju, a vrijedno je spomenuti, je zanimljivost da je naša Zorica tri godine živjela u Bombayu/Mumbaiju, indijskoj državi Maharastra.
Ni tamo nije mogla bez rada s djecom. Volontirala je u Američkoj školi za djecu diplomata i stranih državljana i u Indijskoj školi za siromašno pučanstvo pri Katedrali St. Stefani u Mumbaiju. Bavila se socijalnim radom, opismenjavala učenike i pomagala im u obrazovanju.
Tamo je rodila i svoju prvu djevojčicu. Ovakvo životno iskustvo pomoglo joj je da uvijek bude smirena i otvorenog uma.
Nakon povratka čekalo ju je radno mjesto u OŠ Podmurvice u kojoj je provela najduži period svoje profesionalne karijere. Prije naše škole radila je u nekoliko riječkih osnovnih škola te u OŠ Kostrena za koju ima isto riječi hvale, ali nije željela miješati poslovno i privatno s obzirom da je Kostrena mjesto njenog prebivališta.
Malo je reći da za Zoricu Rendić vrijedi izreka: „ …da se ponovno rodim bila bih ponovno učiteljica.“
Voljela je svoj posao i djecu, a kolege i školu će pamtiti samo po dobrome. Zahvalila nam je svima, a ovo su riječi s kojima se naša ravnateljica Loredana Jakominić pozdravila s njom:
„ Draga Zorice,
Danas Vam ne govorimo samo „doviđenja“, već jedno duboko, iskreno i veliko hvala.
Biti učitelj nije zanimanje- to je poziv. Poziv koji ste Vi živjeli svaki dan- tiho, dostojanstveno i s onom rijetkom elegancijom koju samo istinski posvećeni ljudi imaju.
Unijeli ste mirnoću koja je smirivala nemirne duhove, red koji nije bio krut nego podržavajući i kreativnost koja je djeci ali i nama, Vašim kolegama, otvarala nove svjetove.
Hvala na strpljenju, predanosti i ljubavi.
Uživajte u zasluženoj mirovini, neka Vam svaki dan donese mir, radost i ispunjenje.
U ime svih nas HVALA OD SRCA!!!“
Loredana Jakominić, ravnateljica