Osnovna škola PODMURVICE                               

Tipi priča priču

Tipi i Vjeko u svemirskoj avanturi

Dan sigurnijeg interneta

U jednoj dalekoj galaksiji, na modernoj svemirskoj postaji “Sigurnost”, živjeli su nerazdvojni prijatelji Tipi i Vjeko. Tipi je bila poznata kao najpametnija mlada astronautkinja, uvijek je sve provjeravala dva puta i znala je popraviti svaki kvar na brodu. Vjeko je bio jednako dobar i pametan, ali je imao jedan mali problem, on bio je strašno brzoplet. Sve je radio na brzinu i rijetko bi stao i razmislio prije nego što nešto napravi.
Jednog jutra, dok su sjedili za svojim svemirskim računalima i istraživali daleke planete, na Vjekovu ekranu odjednom je iskočio veliki, blještavi gumb. Na njemu je pisalo: “ČESTITAMO! OSVOJIO SI NAJBRŽI RAKETNI POGON U GALAKSIJI! KLIKNI ODMAH!”
Vjeku su zasvijetlile oči. “Tipi, gledaj! Pa ovo je nevjerojatno! Dobit ćemo super pogon i moći ćemo obići cijeli svemir u jednom danu.”
Vikao je on uzbuđeno, a prst mu je već letio prema gumbu. Tipi se brzo okrenula i poviknula: “Vjeko, čekaj!”
Vjeko se zaustavio u zadnji tren, tek milimetar od ekrana. “Ali zašto, Tipi? Pa piše da je besplatno i da moram požuriti prije nego što netko drugi uzme nagradu!”
Tipi je mirno prišla njegovom ekranu i pokazala mu na sitna slova koja su se skrivala u kutu. “Vidiš li ovo, Vjeko? Da bi dobio taj pogon, traže od tebe da upišeš tajnu šifru našeg broda i adresu naše postaje. To nije prava nagrada, to je svemirska zamka. Netko nepoznat želi iskoristiti tvoju brzinu kako bi ušao u naš sustav i ukrao naše podatke.”
Vjeko se malo zamislio. “Hm, opet sam skoro napravio glupost jer nisam razmišljao. Izgledalo je tako stvarno…”
Tipi se nasmiješila. “U redu je, Vjeko. Svi mi nekad požurimo. Ali u ovom velikom internet svemiru, pravila su jasna: Prvo razmisli, pa onda klikni. Ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno je zamka. I nikada, baš nikada, ne dajemo svoje tajne šifre i adrese nepoznatim bićima, ma koliko ljubazno izgledali.”
Vjeko je tada uzeo crveni marker i iznad svog ekrana zalijepio veliku poruku: “VJEKO, STANI I RAZMISLI!”
Od tog dana, Tipi i Vjeko su sigurno letjeli galaksijom, znajući da je njihova najveća supermoć oprez.
 

    Tipi i lov na znakove

Učiteljica je zadala zanimljiv zadatak:

Pronađite i nacrtajte pet prometnih znakova koje vidite na putu do škole!

Tipi je krenula sa svojom zlatnom bilježnicom i olovkom poput cvjetića u potragu.
Vidjela je znakove „Ograničenje brzine“, „Opasnost na cesti“, „Obilježen pješački prijelaz“ i još puno drugih.

Donijela je najviše crteža i rekla:

Sada kad ih gledam svaki dan, osjećam se sigurnije, oni su moji prijatelji.

Učiteljica se nasmiješila:
Bravo, Tipi! Kad znaš čemu znakovi služe, znaš čuvati sebe i druge.

Tipi:

Znanje o prometnim znakovima čini te sigurnijim sudionikom u prometu.

Tipi i utrka bez pobjednika

Jednog poslijepodneva Tipi i njezin prijatelj Vjeko vozili su se autićem do parka.
Vjeko je predložio utrku: Tko prvi do parkića!
Tipi je pristala, ali čim su krenuli, vidjela je znak „Djeca na cesti“ i usporila.
Vjeko je jurio i dalje, dok mu lopta nije pretrčala put.
Imao je sreće i stao je na vrijeme.

Kad su stigli, Tipi mu je rekla:

U prometu nije važno tko je prvi, nego tko je pažljiviji.

Vjeko se složio i rekao:

Onda si ti pobjednica!

Tipi:

Bolje minutu kasnije, nego sekundu prerano.

Ova mrežna stranica koristi samo nužne kolačiće za ispravno funkcioniranje stranice. Više informacija o kolačićima nalazi se u Politici privatnosti.

Skip to content