Lijep pozdrav!
Moja priča započela je jedne davne godine, u trenutku kad su pahulje tiho prekrivale svijet.
Pišem priče i sigurna sam da će Ti se barem jedna svidjeti, a ja ću ih pisati sve dok Tvoja ne dođe na red.
Tipi
Tipi i lov na znakove
Učiteljica je zadala zanimljiv zadatak:
Pronađite i nacrtajte pet prometnih znakova koje vidite na putu do škole!
Tipi je krenula sa svojom zlatnom bilježnicom i olovkom poput cvjetića u potragu.
Vidjela je znakove „Ograničenje brzine“, „Opasnost na cesti“, „Obilježen pješački prijelaz“ i još puno drugih.
Donijela je najviše crteža i rekla:
Sada kad ih gledam svaki dan, osjećam se sigurnije, oni su moji prijatelji.
Učiteljica se nasmiješila:
Bravo, Tipi! Kad znaš čemu znakovi služe, znaš čuvati sebe i druge.
Mudrica Tipi:
Znanje o prometnim znakovima čini te sigurnijim sudionikom u prometu.
Tipi i utrka bez pobjednika
Jednog poslijepodneva Tipi i njezin prijatelj Vjeko vozili su se autićem do parka.
Vjeko je predložio utrku: Tko prvi do parkića!
Tipi je pristala, ali čim su krenuli, vidjela je znak „Djeca na cesti“ i usporila.
Vjeko je jurio i dalje, dok mu lopta nije pretrčala put.
Imao je sreće i stao je na vrijeme.
Kad su stigli, Tipi mu je rekla:
U prometu nije važno tko je prvi, nego tko je pažljiviji.
Vjeko se složio i rekao:
Onda si ti pobjednica!
Mudrica Tipi:
Bolje minutu kasnije, nego sekundu prerano.