Učenik koji je jedan od najuspješnijih u svome razredu istaknuo se i u aktivnostima izvan svoje škole…

Neki učenici svojim trudom, znanjem i ponašanjem ostavljaju poseban trag gdje god se pojave. Jedan od njih je i David Labinac, učenik 7. a razreda naše škole. David je i član Udruge Svjetionik, u kojoj svojim sudjelovanjem u brojnim aktivnostima i događanjima uvijek rado pomaže i daje vrijedan doprinos zajednici.

Odličan je učenik uzornoga vladanja koji svojim radom i zalaganjem ostvaruje zapažene rezultate. Osim što je aktivan u radu Udruge Svjetionik, uspješno predstavlja školu i na međunarodnim natjecanjima iz engleskog jezika, potvrđujući kako se trud, odgovornost i upornost uvijek prepoznaju i cijene.

O Davidu je na Facebook stranici Udruge Svjetionik vrlo lijep i inspirativan osvrt napisala magistra edukacijske rehabilitacije Dajana Stjepanović. Njezine riječi na poseban način svjedoče o Davidovim kvalitetama, njegovu razvoju i doprinosu zajednici, kao i o ulozi naše škole, koja je odigrala važnu ulogu u njegovu napretku. Zato riječi magistre Stjepanović s ponosom prenosimo u nastavku.

S Facebook stranice Udruge „Svjetionik“

Napisala: Dajana Stjepanović, magistra edukacijske rehabilitacije

Neki trenuci ostave i mene bez riječi…

Danima pišem i brišem, pokušavam pronaći prave riječi. Dovoljno prave. Dovoljno velike. Dovoljne da barem dijelom iskažu ponos koji osjećam.

Ponos na ovog predivnog mladića s kojim sam imala čast raditi godinama i pratiti njegov razvoj. Pratiti njegov napredak.

A onda… godinama je volontirao na svim događanjima naše udruge. Zajedno sa svojom obitelji. Svi zajedno, u svakoj akciji.

Trudio se u školi. Učio. Borio se. Padao i dizao se. Nitko ga nije pitao može li ili želi li. On se jednostavno trudio. Davao je sto posto od sebe, pa i više od toga.

Izrastao je u predivnog mladića.

Ponosna sam i na školu koja je prepoznala njegov trud i odlučila ga nagraditi. Nisu gledali teškoće. Nisu gledali što ne može. Gledali su srcem. Gledali su veliki napredak koji govori sam za sebe. Gledali su njegov trud i ono što iz dana u dan postaje i daje kako bi napredovao.

Velik je ovo iskorak za naše školstvo. Predivno je vidjeti ovakve primjere iz prakse. Vidjeti da postoje škole i ljudi koji vide više od ocjena, više od prosjeka. Vide dublje. Vide ono najvažnije – ono što se vidi samo srcem.

To daje nadu. Nadu u bolje sutra. Nadu u promjene. U društvo koje ne samo da prihvaća različitosti, već ih i slavi. Svijet koji je na njih ponosan, koji ih objeručke prihvaća i cijeni.

Jer vrijedi. Trud uvijek treba istaknuti i nagraditi.

Ponosna sam i presretna.

Čestitam, dragi moj D.! Želim ti još mnogo ovakvih dana i priznanja, jer ih uistinu zaslužuješ.