preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Vremenska prognoza

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 11. 2011.

Ukupno: 577046
Ovaj mjesec: 3135
Ovaj tjedan: 453
Danas: 31
Riječi zvone...

Obitelj je najvažnija...Da sve više vodimo računa o zdravoj prehrani vidi se i iz ove pjesme:

Liza Žufić

„KAD SE KOD NAS KUHA“

 

Kad se kod mene kuha, pogađate,

već na početku nastane halabuka, a prva je na redu – juha.

 

Baka najbolje savjete ima:

„Najvažnije je da juha bude zdava i da se brzo spravi.

Tako kod bakine juhe stoje stvari.“

 

Ali onda teta Eta kaže

da se prvo kapula na vruću ploču slaže,

a kad mirisom ukućane zasmeta,

svi hrlimo na stol ko raketa.

 

Nona svoju stranu drži:

„Nikakova kapula se pul nas ne prži,

Aš to moje oko ne zdrži.

Važno je da prija simi,

onimi malimi i velikimi!“

 

Kada je o glavnom jelu riječ,

tu se pogled širi već;

slijedi ujak Tom kada je u pitanju som,

a ujak Drago pak kaže da je super sve što staviš u rernu,

on naime živi u Bernu.

 

„Ma daj, pa mi smo s mora!“,

poviče teta Zora.

Tu u glas upada ujak Drago koji je morima plovio

i svu ribu svijeta lovio.

Krene s nabrajanjem:

„Igla, gof, fratar, brancin,

glavoč, škrpina, gavun, lubin.

Nema ih baš tržnica svaka

I najbolje ih je spravljala moja baka!“

 

Tad ljutita ustane ujna Marijana

koja misli da bolje kuha nego je kuhala Dragina baka Ana.

„Ako ti je bolje kuhala ona,

ja danas mičem one tvoje usoljene srdele s balkona!

To više nitko ne radi, pa pogledaj oko sebe,

mozak me od tvojih gluparija grebe!“

 

„Mladima je najvažniji desert!

Kad ga jedeš, kao da slušaš cool koncert!“,

poviče bratić, ne dižući glavu s ekrana,

kojem su slatkiši najbolja hrana.

 

Uto upada njegova mama:

„Pa onda barem digni glavu

i pokaži baki ljubav pravu,

 s njom nekada kolače napravi,

umjesto da stalno čačkaš po toj digitalnoj spravi!“

 

A sestrična Tena,

ona jede sve bez glutena.

 „Ma baš će ti on znati što se u kolač stavi,

kolači moraju biti zdravi,

bez brašna, šećera, jaja, puni bobica,

a k tome i s brdo žitarica!“

 

No kada se sve završi,

još samo pokoji kolač iz zdjele na stolu strši.

Kuhinjom tada zamiriše kava,

a ja znam da smo jedna velika obitelj, ona prava

u kojoj nije važno tko je u kuhinji najveća faca,

ni kada se soli riba, ni kako se meso paca.

Važno je što imaš u duši.

A kada to pretočiš u jelo,

zaista nije važno da izgleda kao umjetničko djelo!

 

Posebnu smo pozornost tijekom ožujka obratili i na naše različitosti. Pričali smo o tome što znači biti drugačiji, po čemu se sve razlikujemo i učili se kako prihvaćati razlike. Pročitali smo mnoge radove koji o tome govore. Pripovijedali smo o različitosti na Svjetski dan pripovijedanja. Dijelimo s Vama neka naša razmišljanja.

 

Što znači biti drugačiji?

            Na svijetu nismo svi jednaki. Ne postoje dvije iste osobe, dva ista cvijeta, kao ni dvije iste životinje. Svatko je na svoj način drugačiji i razlikuje se od drugih.

Razlikujemo se prema narodnosti, vjeri, jeziku, boji kože, ali i po načinu odijevanja, frizuri, glazbi koju slušamo i po svojim razmišljanjima. Neko je visok ili nizak, mršav ili debeo. Voli nositi skupocjenu odjeću ili se jednostavno odijevati. Sluša domaću glazbu ili samo stranu glazbu. Netko ima obitelj, a netko je posve sam. Pojedinci misle da su ljepši, pametniji i bolji od drugih. Zbog toga se često svađaju, izruguju i stvaraju nered. Možda svi ne izgledamo jednako, ne govorimo isto, drugačiji smo, ali smo vrlo slični.

Nije važno da smo svi jednaki. Važno je da budemo svoji, onakvi kakvi jesmo. Bit će nam odlično ako smo zajedno, ako se volimo, razumijemo i štitimo jedni druge.

Maja Veranič, 6.b

 

Biti drugačiji je dobro.

            Što znači biti drugačiji? To znači da se izdvajamo iz okoline. Možemo se drugačije odijevati, drugačije govoriti, imati svoje običaje, imati svoj stil. Biti drugačiji ne znači biti neobičan. Možemo biti drugačiji na pozitivan način tako da imamo dobre strane i dobre namjere, ali drugačije od ostalih.

            Možemo pak i biti drugačiji na negativan način, svojim izgledom ili ponašanjem možemo biti preponosni, zaluđeni samim sobom, toliko zaokupirani svojim životom da zaboravimo u potpunosti na druge.

Možemo jednostavno biti drugačiji. Kada bi svi bili isti, bilo bi dosadno: sve iste boje, ista odjeća, isti govor, isto radno mjesto, iste ocjene u školi… bilo bi sve pusto i jednolično. Ne bismo se družili jer ne bi imali tema za razgovor.

            Biti drugačiji je dobro. Svatko je drugačiji na svoj poseban način.

 

Moj prijatelj Boris

Danas ću vam pričati o svom prijatelju Borisu.

Prije godinu dana u moj karate klub došla je Irma sa svojim roditeljima i  sa svojim bratom Borisom. On ima dvije godine, i nažalost, ali kako kaže njegova mama Mila, na sreću, ima Down sindrom.

On je najveselije dijete, kada dođe jako mi se obraduje i idemo se odmah igrati u dvoranu. Još uvijek ne može samostalno hodati, puže i vrlo je glasan. Kada ga uzmem u krilo, zagrli me, ali često i ogrebe. Njegova mama Mila uvijek je kraj nas, nakon njegova prva udarca objasnila mi je da on na taj način iskazuje ljubav. Jako je drag, voli se družiti sa djecom, raspoznaje tko je dobar, a tko malo manje. Prije tjedan dana kada me vidio, prvi mi se puta obratio i reko- „Eo!“.

Mislim da ljudi ima krivo mišljenje o Down sindromu. Oni su svi jako tople osobe koje, kad te slučajno udare, pokriju oči rukama, spuste glavu, bude im žao. Puni su ljubavi. Isijavaju srećom.

Drago mi je što imam prijatelja Borisa.

Leo Lazar, 6. B

 

Odlučili smo obilježiti i Svjetski dan osoba s Down sindromom. Dogovorili smo projekciju s udrugom koja se bavi promocijom dokumentarnoga filma „Lijepo mi je s tobom, znaš“ te su nam ljubazno ponudili poveznicu i šifru kojom nam je omogućeno gledanje filma. Nadamo see da ćemo u nekoj skoroj prilici upoznati Miu i Evu.

Evo što smo o tome filmu saznali prije gledanja te kako smo razmišljali nakon.

 

Lijepo mi je s tobom, znaš dokumentarni je film koji govori o sestri redateljice, Mii koja ima Down sindrom. Mia može pronaći sreću u malim stvarima, maštovita je i vesela, voli ljude. Eva kroz deset godina bilježi kamerom svoja druženja s Miom. Na taj način nam oslikava njihov odnos, prikazuje odnos okoline prema različitostima.

Saznali smo da se Svjetski dan osoba s Down sindromom obilježava 21. ožujka te razgovarali o tome kako nastaje i što je Down sindrom. Otkrili smo da ljudi na taj dan nose različite čarape, šarene čarape. Naučili smo što znače riječi inkluzija i integracija. Ove godine na Korzu se obilježio taj dan, uz prigodni program i novu pjesmu koja je osmišljena u suradnji s jednom riječkom osnovnom školom. Ovdje nudimo i korisne poveznice  koje su nas zainteresirale.

Udruga za sindrom Down, Rijeka 21

http://www.rijeka-21.hr/udruga/udruga.htm

Hrvatska zajednica za Down sindrom

http://www.zajednica-down.hr/

„Samo je nebo nama granica“

http://www.os-vezica-ri.skole.hr/?news_id=863

Miji i Evi

Povodom obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom, učiteljica nam je prikazala film, poslušali smo priču o prihvaćanju različitosti i uzajamnom pomaganju.

Sestrinska je ljubav neizmjerna, braća i sestre tu su ta nas, kad nam je teško- znamo se kome obratiti. Ovaj film, iako nije dugo trajao, pomogao mi je da uočim potrebe ljudi oko sebe te da shvatim da se u svakome od nas nalazi jedinstvenost i posebnost.

Mia, koliko se god izdvajala iz gomile te je bila drugačija, najbolje je od svih razumjela svoju sestru. Bila joj je najveća potpora. Mislim da u drugima ne smijemo tražiti mane. Svima je teško nositi se s osjećajima- u životu postoje trenuci tjeskobe, no uvijek je lakše kad uza se imamo osobu koja nas podupire.

Najvažnije je razumijevanje i međusobno prihvaćanje. U znak potpore, obut ću različite čarapice, no i nakon 21.3. nastojat ću se bolje odnositi prema osobama sa posebnim potrebama. Oni nisu drugačiji, već jednostavno jedinstveni!

Hvala što ste podijelili svoju priču s nama!

Marija Lanc, 7.b

Dragi čitatelji,

ne bismo previše duljili već bismo svima poželjeli miran, radostan i blagoslovljen Božić te obilje svega najljepšega u novoj godini.

Usput se želimo pohvaliti kako smo se okušali u još jednoj književnoj vrsti. Riječ je o akrostihu. To je pjesma u kojoj početna slova stihova čitana odozgo prema dolje daju neku riječ. To je najčešće riječ koja označava temu pjesme, autora ili osobu kojoj je pjesma namijenjena. Pročitajte pa i vi pokušajte napisati jedan akrostih, naravno, s nekom prigodnom temom.

 

Badnja je noć.

Okićenih borova sreća će doć.

Žalosti više nema.

Iznad grada zvijezde sjaje

Ćupovi i čizme su puni slatkiša.

 

Dominik Matešić, 6.a

 

 

Božić je vrijeme radosti i veselja.

Obiluje snijegom i srećom.

Želimo proslaviti rođenje Isusa Krista

Iskrene čestitke jedni drugima šaljemo.

Ćud svoju zima pokazuje i hladnoću donosi.

 

Karlo Kanić, 6.a

 

 

Cipele crne obuj,

Rukavice navuci,

Kaput poseban protiv hladnoće.

Vaše molitve On čuti hoće,

Ali jedno ne zaboravi i dar mu ostavi.

 

Mia Kovač, 6.a

 

 

Zvone mala zvona

Viseći na jelci

Oponašajući ptičice,

Naše male prijateljice

Obasjavajući naša srca sjajem.

 

Petra Pilipović, 6.a

 

Božićno se drvce sjaji,

Oko njega jaslice

Žustro juri dijete,

Ide po saonice.

Ćaskaju svi o božjoj čaroliji.

 

Lea Panić, 6.a

 

 

Dan koji očekuju svi,

A nama na vratima već je.

Radost i sreću

On širi

Veliko srce ima

I darove donijeti će svima.

 

Lucija Jadrić, 6.a

 

 

Badnja je večer.

Oko bora smo se okupili.

Žmirkaju šarene lampice

I blistaju srebrne kuglice

Ćiribu ćiriba – to je čarolija Božića.

 

Matija Dražul, 6.a

 

 

Bijaše me pitao koji blagdan volim.

Odgovor ću ti reći.

Žurno čitaj prva slova

Iznenađenje za sve probleme

Će biti veselje.

 

Noa Švaić, 6.a

 

 

Božić je došao.

Okupio je nas.

Život svete obitelji.

Igra i veselje

Će usrećiti svako dijete.

 

Nikica Šupraha, 6.a

Jesen je došla polako na prstima...

Jesen je godišnje doba koje uvijek može nadahnuti svojim toplim bojama i mirisima dozrelog voća i pečenog kestenja. Pogotovo, ako je topla i sunčana poput ove.

 

 

Već iskusnim čakavkama 7.a razreda, pridružila su se i dva nova učenika, petaši Antonio Valenčić i Nika Todorović. Pročitajte njihove prve ovogodišnje uratke, naravno, s temom jeseni:

Joj, ta jesen!

Ne znan kad ću moć poć prošetat,

a kad ne.

Mrzli vetar stalno puše,

vreme se menja,

a ma baš stalno.

Re mi više na živce!

Mat me stalno tira da čitan,

a kad ću se igrat!?           

                                                           Antonio Valenčić, 5.a

 

Daž pada

i magla je.

Čovik bi pomislil

da san žalosna

radi toga.

Ali ne,

jesen ja volin

aš me na čudan način

podsića na toplinu.

 

Ana Ljubotina, 7.a

 

 

Jesen je prišla,

mrzlije je.

Listi padaju z drva.

Magla je i daži.

Va kući, va posteji

ležin.

Čitan knjigu i pijen

tepli čaj.

Mama me zove

da pojin teple marune.

Lucija Veršić, 7. a

 

Jesen dohaja...

Teple boje, lišće popiturano.

Daž se va mlakicah skriva.

knjiga vavik dobro dojde

Magle se dani, vetar hladi.

Maruni tepli krckaju.

Teplina...

 

 

Karla Bušac, 7.a

 

Jesen prihaja.

Lišće pada z drva.

Na podu lišće sih boj.

Maruni diše.

Daž pomalo pada

i hladni vetar dohaja.

 

 

Rea Štrbac, 7.a

 

Jesen je prišla.

Kraći je dan.

Vani daž i magla,

a va mojoj kuće

tepli čaj.

 

 

Nika Todorović, 5.c

 

 

 

 

 

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


130 godina OŠ PODMURVICE

Promotivni spot:

130 godina OŠ Podmurvice

https://www.youtube.com/watch?v=_0dhw765KLc



Linkovi za učenike


Korisne web stranice

Ostali linkovi




preskoči na navigaciju