| 2011-09-22 20:04:20 Izlet u Dalmaciji Pročitajte pod opširnije kako se na izletu proveo 8.c razred. Autorica teksta je Stella Baki.Donosimo vam i nekoliko sličica.
U rani sat 30.8. 2011, u 6:00 8.c. OŠ Podmurvice je krenuo na nezaboravan izlet u južnu Dalmaciju. Putovali smo točno 19 sati, ali smo usput stali u sokolarskom centru pokraj Gospića, Šibeniku, Primoštenu, Splitu, Makarskoj i na kraju došli na večeru u Ploče. Prvog dana, dignuvši se u ranu zoru krenuli smo u Dubrovnik. Kratko putovanje od hotela do toga predivnog, ali pretrpanog grada se isplatilo, jer prvo što smo vidjeli jest bio ogromni kruzer koji je prekrivao pola luke. Ljubazna vodič-žena nas je dočekala sa svojim prenosnim starim diktafonom i mi smo bili spremni za obilazak. Pogled s Pila je bio stvarno divan, stare zidine su se izdizale iz mora punog algama, ljudi su se na obližnjoj plaži pripremali za vožnju kajakom. Nešto što mi je upalo u oko su dubrovački debeli golubi koji su bili na obližnjoj fontani, dok je vodič-žena pričala o povijesti Dubrovnika. Ubrzo smo bili na Stradunu, prolazili kroz najstariju europsku ljekarnu, lizali sladolede, završili obilazak i krenuli u restaurant u kojemu su nas čekali bosanski ćevapi, hladna voda iz boce i sladoledni kup. Drugog dana svi smo se pripremili fizički za put na Korčulu i krenuli trajektom na Pelješac (drugi najveći poluotok u Hrvata), dok je jutarnji zrak hladio naše obraze i ramena. Što nas je dočekalo u Korčuli ili malom Dubrovniku? 30 minuta teturanja ulicama koje samo već vidjela, nepribližavanje štandovima kineske robe i onda, šećer na kraju ručak! Pohano meso i jako drage tete konobarice. Poslije ručka smo se odlučili otići okupati kada dođemo u Orebić. To je bila glavna plaža s puno trave i nije bilo duboko more, ali naravno nitko nije slušao moj prijedlog da krenemo malo dalje prema čistijim i lijepšim plažama, jer ipak sam i ja provela tamo jedno ljeto. Naravno, naše kupanje nije završilo sretno: Stipana je opekla alga i morali smo čekati tridesetak minuta da krenemo, ali... žrtve su potrebne. Kada smo došli do busa shvatili smo da smo zaboravili Stipanov ruksak i Karla je dobrovoljno krenula trčeći po njega. Trećeg dana smo krenuli na Mljet. Svi smo bili već jako umorni, već dvije noći se nismo pošteno naspavali i sada smo još trebali putovati u komadu negdje 20 sati (ili manje). Mljet je stvarno predivan nacionalan park, sa svojim azurnim jezerima, skupim bocama vode i dragim ljudima (ponegdje se našla i koja mačka). Na otoku Marije nas je dočekao ručak, ili kako ga je razrednica Dragičević nazvala domaće jelo, kojeg smo brzo završili i započeli još jedno pečenje na suncu koje je trajalo 20 minuta dok dođemo do našeg broda i krenemo u Ston. Vrijeme u busu koje smo proveli je bilo čak i najbolje, sa klimom i strašnim pričama, kratkim stajanjima u Neumu i na odmorištima. Uglavnom, proveli smo najbolje utrošenih tisuću i nešto kuna, kao razred s učiteljem Misijom i našom dragom razrednicom Sonjom Dragičević, koja je sve ovo omogućila. Od srca vam hvala, ljudi. Stella Baki |
| Osnovna škola Podmurvice Rijeka |
